Vedran Puljić

Gostovanje u Širokom Brijegu trebalo je biti posebno samo zbog jedne stvari. Taj dan Horde zla su slavile svoj 22. rođendan, ali su umjesto proslave na kraju dana oplakivali prijatelja sa tribine koji je izgubio život jer je želio bodriti tim za koji je živio i nažalost poginuo. Put malog mjesta na jugu Bosne i Hercegovine krenulo je nekoliko stotina navijača Sarajeva. Gradić u koji su krenule Horde karakterističan je zbog tvrdih fašističkih stavova njegovih stanovnika koji već dugo godina gaje secesionističke ambicije i osjećaju veliku netrpeljivost i mržnju prema svemu što dolazi iz drugih dijelova BiH, a posebno prema glavnom gradu Sarajevu. I bez obzira što je ta činjenica bila svima dobro poznata, na gostovanje se krenulo u opuštenoj i slavljeničkoj atmosferi bez pomisli da bi se mogle dogoditi stvari koje će obilježiti živote momaka koji su krenuli na još jednu utakmicu u nizu.

Iako svaka utakmica između FK Sarajeva i Širokog Brijega predstavlja utakmicu visokog rizika, Horde je na ulazu u grad dočekao iznenađujuće mali broj pripadnika lokalne policije što je neuobičajna procedura, a policijski zvaničnici u kasnijim medijskim istupima su se pravdali pogrešnim infromacijama o našem broju. Prema njihovim navodima, očekivali su oko 150 navijača Sarajeva, pa su veći dio pripadnika specijalne policije poslali u Mostar gdje se igrala utakmica između gradskih rivala Zrinjskog i Veleža, koja također predstavlja meč visokog rizika i nacionalnih tenzija. Naknadno je utvrđeno da su imali tačne informacije o broju Hordi zla koje su dobili od sarajevske policije. Osim toga, u Mostar su poslali samo deset policajaca. Iako ne postoje čvrsti dokazi, ovakve i slične stvari daju dovoljno razloga da se pomisli kako su provokacije i neredi u Širokom Brijegu ranije isplanirani.

Kolona navijača Sarajeva je na prvom policijskom punktu na ulazu u Široki Brijeg, bez ikakvog objašnjenja, podijeljena na dva dijela. Prvi dio kolone od tri autobusa je pušten prema stadionu, a ostatak kolone koju je činio jedan autobus i veliki broj kombija i privatnih automobila zadržan je na ulazu u grad. Do dolaska prvog dijela Hordi zla ispred stadiona nije bilo nikakvih incidenata niti naznaka da bi se moglo desiti ono sto je uslijedilo. Navijači su strpljivo čekali u redu za karte čija je prodaja bila vrlo loše organizovana. Nekoliko minuta kasnije, pored skupine naših navijača prošla je grupa od desetak mlađih lokalnih navijača koji su u znak provokacije u zrak digli desnu ruku. Horde zla su na provokaciju odgovorili smijehom i izrugivanjem, nakon čega se pojavila još jedna grupa domaćih navijača koji nastavljaju sa provokacijama, što je na kraju izazvalo naš bijes i reakciju. Situacija je u samo nekoliko sekundi potpuno eskalirala i Horde zla su se počele boriti na dva fronta, sa domaćim navijačima i mještanima i policijom koja je od samog početka stala na stranu domaćih, kao strana u sukobu. Na početku su policajci koristili palice, biber-sprejeve i suzavce, ali to očigledno nije bilo dovoljno pa su počeli pucati iz vatrenog oružja.

Situacija koja je nakon toga nastala može se opisati samo jednom riječju – rat. Za nekoliko minuta, protiv Hordi zla ustalo je čitavo mjesto, kvazi-navijači, policajci, lokalno stanovništvo, a kasnije se ispostavilo i ratni veterani iz prošlog rata.

I dok su trajali žestoki neredi na ulicama oko stadiona, o kojima ne želimo detaljnije pisati, drugi dio navijača Sarajeva još uvijek je bio na policijskom punktu na ulazu u grad. Kada su shvatili šta se dešava na ulicama pojurili su prema svojim drugovima sa tribine. Među njima je bio i pokojni Vedran Puljić kojeg je metak pogodio u glavu kada je došao pred stadion. U pomoć su mu priskočili drugovi i golman Sarajeva, prevezen je u bolnicu kombijem koji su “hrabri” navijači Širokog kamenovali, a u bolnici je konstatovano da je mrtav.

Nakon što se vijest o smrti proširila među Hordama zla, situacija je u potpunosti bila izvan kontrole. Sukobi su trajali skoro dva sata, grad je razlupan, zapaljeno je policijsko auto, a povrijeđeno je na desetine navijača i policajaca. Na navijače Sarajeva policajci su pucali iz pištolja, pokušali su nas onesposobiti i šmrkom sa vatrogasnih kola, a pojedini mještani su koristili i automatsko oružje. U neredima u Širokom Brijegu ubijen je Vedran Puljić, a šest navijača Sarajeva ranjeno je iz vatrenog oružja. 

Neredi su se smirili kada je došlo jako policijsko pojačanje iz Mostara i drugih okolnih gradova. U silovitom naletu specijalaca pomognutih suzavcem i oklopnim transporterom gdje su mnogi navijači Sarajeva jedva izbjegli da budu pregaženi istim,neki navijači su brutalno pretučeni i uhapšeni. Osam navijača Sarajeva je uhapšeno i zadržano u pritvoru u Širokom Brijegu. Policija nas je silom natjerala u autobuse i vozila, te smo napustili grad. Na putu, autobusi su kamenovani od strane domaćeg stanovništva, bez reakcije policije. 

Na Kliničkom centru  u Sarajevu pripremljen je specijalni tim ljekara koji su primali povrijeđene navijače koji su pristizali u potpuno razlupanim autobusima, kombijima i automobilima od kojih su neki bili izrešetani mecima.

Po povratku u Sarajevo navijači Sarajeva i nekolicina građana Sarajeva istu se noć odlučila na blokadu glavne saobraćajnice u centru grada zahtijevajući pronalaženje odgovornih za ubistvo našeg brata, a sve se odvijalo u jako napetoj i histeričnoj atmosferi, jer su kružile neprovjerene informacije o novim žrtvama. Blokada je trajala do kasnih večernjih sati kada su se navijači razišli uz najavu novih protesta naredni dan.

Prvo jutro nakon nereda donijelo je i nevjerovatnu i nezapamćenu medijsku hajku u koju su se uključili svi mediji u BiH, ali i susjednoj Hrvatskoj koji su pokušavali od nereda napraviti novi međunacionalni sukob. Ustvari, medijska hajka hrvatskih i domaćih medija nije nikako ni prestala, već do povratka navijača Sarajeva kući svi mediji su brujali o “divljanju huligana iz Sarajeva”, objavljivane su strašne laži kako su HZ upadale u kuće maltretirajući i pljačkajući domaće stanovništvo. U pisanju neistina posebno su prednjačili internet portali koji su objavljivali najgnusnije laži poput fotomontaža na kojima navijači Sarajeva drže pištolje, a sve sa ciljem svaljivanja krivice na Horde zla. Ništa manje skandalozne izjave nisu davali ni predstavnici policijskih organa iz Širokog Brijega kao i predstavnika vlasti koji su na sve moguće i nemoguće načine pokušavali ocrniti Horde zla, pa i pokojnog Vedrana. Medijskog protora za naš istup je bilo jako malo i bilo je nemoguće popraviti iskrivljenu predstavu o nama koju je cijela javnost stekla usljed propagande i medijske hajke protiv nas. Istina nije zanimala gotovo nikoga.

U podne, dan nakon nereda, nekoliko hiljada navijača Sarajeva kojima su se priključili brojni sugrađani okupilo se na jednoj od najprometnijih gradskih raskrsnica blokiravši saobraćaj zahtjevajući pronalaženje ubice i odgovornih za smrt i ranjavanja pripadnika Hordi zla. Protesti su se okončali narednog dana u tri sata poslije ponoći kada su iz Širokog Brijega u Sarajevo stigli uhapšeni navijači, vidno traumatizovani, maltretirani i pretučeni od strane policije u Širokom Brijegu, koja je čak dopuštala pojedinim domaćim “navijačima” da ih vezane tuku.

Dva dana nakon nereda iz pritvora u Širokom Brijegu se jednostavno odšetao Oliver Knezović, prvi osumnjičeni za ubistvo Vedrana Puljića, inače pripadnik zločinačke paravojne jedinice u ratu na prostoru BiH. Knezović je iz zatvora pobjegao pred očima sudskih policajaca koji su suspendovani. Potom je uhapšen i policajac Dragan Vujović kojem se također na teret stavlja Vedranovo ubistvo. Nekoliko dana nakon hapšenja i Vujović je pušten iz pritvora. Obojica osumnjičenih nalaze se na slobodi, a Knezović je prebjegao u Hrvatsku. U isto vrijeme, na desetine navijača Sarajeva pozivano je na razgovore u policiju u Sarajevu, a mnogi od njih su dobili krivične prijave za različita krivična djela. Očigledna je bila namjera policije da vlastitu odgovornost za smrt jednog i ranjavanje još šestorice ljudi potpuno zataška, te da u cijeloj priči za nerede budu okrivljeni isključivo navijači Sarajeva.

Četiri dana nakon nereda, uz prisustvo desetak hiljada navijača, građana Sarajeva, te predstavnika mnogih navijačkih grupa, Vedran je sahranjen. Bio je to jedan od najtužnijih dana u poslijeratnoj historiji našeg grada

Velika tragedija ujedinila je navijačku scenu u BiH. Većina grupa uputila je izraze saučešća, a u svojim gradovima organizovali su proteste zbog Vedranovog ubistva. Na mnogim tribinama širom Evrope našle su se parole u čast pokojnog Vedrana, a ovom prilikom još jednom želimo iskazati veliku zahvalnost svim grupama, posebno našim prijateljima iz Dresdena, koji su u teškim trenucima bili uz nas i pokazali navijačku solidarnost i saosjećanje.

U teškim danima koji su uslijedili, navijačka grupa Horde zla je morala donijeti odluku kako dalje nastaviti funkcionisanje. Sve se činilo besmislenim, mnogi ljudi su bili potpuno psihički slomljeni i izloženi medijskom i policijskom pritisku, ali smo jednostavno morali nastaviti dalje jer Vedranova žrtva nije bila uzaludna.

Na prvoj utakmici koju je naš klub igrao poslije tragedije, odlučeno je da organizovano nećemo prisustvovati utakmici iz počasti prema ubijenom drugu. Na praznu tribinu za gostujuće navijače okačena je velika zastava sa Vedranovim likom, što je simbolisalo njegovo prisustvo na stadionu, jer on jedini više neće imati priliku da gleda svoj voljeni klub.

Knezović je uhapšen u Hrvatskoj gdje je 2017. godine izmijenjena optužnica prema kojoj se on više nije teretio za ubistvo, nego za pokušaj ubistva i opasnu radnju s obzirom na to da je pucao ne ciljajući nikoga pojedinačno, ali pristajući ubiti barem jednog navijača. Ustanovljeno je da je Knezović oduzeo pištolj policajcu Draganu Vujeviću i prema grupi navijača ispalio deset metaka. Nije utvrđeno da je nekog pogodio.

Optužnica je promijenjena nakon 3D vještačenja Vojina Maštruka i kolega iz BiH Brune Franjića i Alije Kotarevića. Vještaci su se složili da je nemoguće utvrditi iz kojeg od 43 oduzeta policijska pištolja su pogođene osobe među kojima je i ubijeni Puljić. Također, Maštruko je naveo da Puljić najvjerovatnije nije pogođen s pozicije na kojoj je bio Knezović, nego s parkinga u sklopu benzinske pumpe.

Prosto je nevjerojatna činjenica da nikome nije u interesu rješavanje ubistva mladog momka i ranjavanje još šestorice. Možda bi i bilo u interesu da nije javna tajna to kako je Vedrana ubila policija?! Kada je neko na ovom brdovitom Balkanu dobio neki spor protiv države? Kakve su šanse da na tom istom Balkanu u jednoj od najkorumpiranijih država evrope navijači dobiju spor protiv policije? Ravne nuli!

Ubice se štite, svi se prave ludi, kadija nas tuži, kadija nam sudi…