Tihi rad između nove generacije Hordi zla i onih koji su se voljeli nazvati „osnivačima“ nijednog trenutka nije prestajao. Podmetanja, prijetnje, uvrede svoj su vrhunac počele doživljavati uoči finala Kupa Bosne i Hercegovine 2005. godine.
Dok je jedna grupa vrijedno pripremala iz svog džepa finansiranu koreografiju za finalnu utakmicu Kupa, agenti su svim silama pokušavali spriječiti njeno dizanje.
Agenti su otvoreno govorili kako su „geografiju“, kako je zvao jedan od njih, finansirali određeni politički krugovi, uvlačeći tako i politiku u sukob dvije generacije, a prije svega, dva načina razmišljanja. Jedni su živjeli za klub, a drugi od njega. Uprkos svemu, koreografija je ipak podignuta, a tribina je izgledala fantastično. Nakon što je koreo naišao na sjajne reakcije „neutralne“ publike, agenti su zasluge pripisali sebi, kao i nebrojeno puta do tada.
Tokom ljetnje pauze „tikva je konačno pukla“ i to zbog Muniba Ušanovića i tadašnjih čelnika Nogometnog saveza BiH. Kao što je odveć poznato, NSBiH te godine ne izdaje licencu FK Sarajevo, čime je našem voljenom klubu onemogućen nastup u Kupu UEFA. Ovakva odluka Saveza izazvala je žestoku reakciju navijača. Dogovor je pao. Kreće se u rat protiv Saveza. Na brojnim lokacijama širom grada osvanuli su plakati „Traži se Munib Ušanović zbog zločina protiv bh. fudbala“. U potpisu je stajalo Horde zla Sarajevo.
Šta rade agenti? Otvoreno staju na stranu Saveza koji je „njihovom Sarajevu“ zabranio izlazak u Evropu. Za nekoliko stotina maraka i poneki ručak, otvoreno se okreću protiv nove generacije i prijete svim i svačim.
Već naredni dan u pojedinim sarajevskim novinama izašao je proglas „vođa“ u kojem se momci koji su napravili plakate, prozivaju narkomanima i huliganima. I dok se do tog momenta išlo „linijom manjeg otpora“, proglas je bio konačan znak da se otvoreno suprostavi takvoj politici i načinju vođenja grupe. Iako je jezgro ekipe činilo dvadesetak momaka, odlučeno je da se dalje ne može te da će na tribini ostati jedni ili drugi.
Uprkos tenzijama tokom ljetne pauze, dešavanja u Klubu opet su nas dovela u stanje „euforije“. Uprava na čelu Nijazom Gracićem obećavala je „kule i gradove“, napravljena je i „Bordo piva“ pa smo kao i mnogo puta prije i poslije toga povjerovali kako smo konačno sjeli na zelenu granu.
U takvoj atmosferi dočekali smo i prvu utakmicu nove sezone 2005/2006, protiv Slavije u Lukavici. Prethodnu noć organizovan je „bordo dernek“ u kafiću Zanzibar. Uz hektolitre „Bordo pive“ pokušali smo skrenuti misli sa sutrašnje utakmice. Iako je već bilo jasno da će se mnogi povući iz borbe, bili smo iznenađeni kad je u Romaniju na okupljanje stiglo tek 11 ljudi. Grupi se pridružuje još nekoliko momaka na Dobrinji. Iako smo bili svjesni da nemamo šansi, odlučili smo da krenemo na okupljanje gdje su nas čekali agenti i njihovi pomagači. Tokom ljeta su na svoju stranu pokušali pridobiti sve starije navijače pričom kako nam je namjera otjerati sve prijeratne Hz, da smo čiji sve ne plaćenici i slično. Činjenicu da je većina momaka bila iz Centra i Starog Grada, iskoristili su da sukob prikažu kao našu „obračun ‘grada’ i Dobrinje“. Tako su na svoju stranu dobili i neke momke sa Dobrinje koji su ranije išli s nama na utakmice, ali i lokalne jalijaše i kriminalce.
Iako je sve mirisalo na belaj, nekoliko minuta po dolasku ispred slastičarne Kup, situacija je bila mirna pa smo pomislili kako do sukoba neće ni doći. Nekoliko momaka odlazi u granap po piće. U tim trenucima dogodio se napad u kojem izvlačimo deblji kraj. Povlačimo se i odlučujemo da ne idemo na utakmicu.
Iako je već bilo jasno da nećemo moći zajedno stajati na istoj tribini, nakon brojnih pregovora i nagovaranja, dolazimo na utakmicu protiv Zrinjskog. Dogovor je bio da ćemo imati kontrolu na tribini, ali je to sve palo u vodu nakon nekoliko minuta. Shvativši da tako ne ide, pogledima se dogovoramo i prije kraja utakmice izlazimo sa Sjevera. Niko od vjerovatno nikada nije bio tužniji i šuteći se vraćamo u Romaniju.
Odlazak sa tribine najteža je stvar koja se može dogoditi navijaču, ali bilo je jasno da s njima ne možemo dijeliti tribinu. Bez riječi je donesena odluka o bojkotu.
